Poetic License ilitiga Pjesnička Sloboda
15.05.2008., četvrtak
poezija & proza
|
.................................................................................................... Posljednja nada - by: Klaun Van Trenda Poput zadnjeg tužnog pogleda koji baca jednooki sjaj na tračak nade, sjeme se propelo vrišteći ka nebu. Sjeme dobrog, sjeme lošeg? Ne! Samo sjeme kao sjeme: tvoje, moje, naše, ono iskonsko. Granatirano i gorčinom i boli i tamom moleći zraku svjetlosti i dašak vjetra da ga ponese daleko u Svemir kako bi ostavilo ovu prašinu gdje bi započelo novo potomstvo – iznova ..... Stojimo! Ili ćemo dalje! Je li sutradan već prošlo ili ga uopće neće biti! fotografija: Slaughter Angel  .................................................................................................... Privid Života... – by: Hot Tin Roof Mjesec mi se učinio nježnim i zasitno sretnim dok je piljio kroz zavjese zaslijepljen lampom umrljanom leptirima koji se nisu bojali života ... za razliku od mene... .................................................................................................... ..... – by: Scarlet dok čekamo ukrasiti ću korice komadićima rijeke i kristalima kamenčićima refleksijama komadanja krvavim iskrivljenim pokretima okrećem se oko kazališta kao kakva kornjača koracima kratkim krulim Menzo, kurvo splitska, daj mi jesti! .................................................................................................... Kronike Stoljeća.... – by: Slaughter Angel Među tisućama isprepletenih grana.... Utkani su vijekovi.... Svaka grana nosi misao.... Svaki list zaboravljeno sjećanje.... .................................................................................................... A Lepet Krila – by: Wizard Bez krvi su krvnici Lepet krila zaglušuje im let I čuju što čuju im čula Izvan sebe nema ništa Ništa što nema biti ne može A kažu da može Jer može ono što um može Što mu se rodi a vlasnika miluje Vlasnik sit je dok sito mu je uvjerenje A uvjerenje se mjenja jer vlasnik je mjenjač Zgriješio nije dok god njegov grijeh Pravdu dotakao nije A pravda je umorna jer nije pravda Nepravednom pravdu odavno krstiše I vaši i naši, i moji i tvoji Svako iskova pravdu da se pravda Pred pravednima koji pravedni nisu A lepet krila zaglušuje im let .................................................................................................... Sunset – by: Bellatrixa Jure se sjene, pijano hrle Ka djevičanskom rumenilu odlazećeg dana Obrazu usnule nimfe Lelujajući na njenom mirisnom dahu Krilati njihov pjev miluje Dremljiva brda i drveća kose. Livadama neba kotljaju se Jastuci šećerne vune U rukama vjetra skulptora oni Bivaju i nestaju. Mijenjaju se Savršeno okrugla usijana naranča Probola se oštricom od sumraka I sada krvari na haljini neba Žrtvovana Njemu što noćima prati One što lutaju. Sanjare. Pjesnike Blijedom Mjesečevom licu. Ta okrvavljena kugla klizi niz platno Prepleteno tkanjem oblaka Boji ih svaki dan u drugu Nijansu; Taj neumirući slikar. I kada se namnože sjene Velovima zakrile golotinju svoda Luna će suzama uskovitlati Mirnu tamnoću nebeskog mora Svaka će suza, kada padne Roditi po jedno zvjezdano oko. .................................................................................................... ..... – by: Ssiena u tragovima u sasušenom crnilu jedne neoprane čaše u riječima pretvorenim u šum u zvukovima koji nespretno glume tišinu u prašini nakupljenoj na rubovima oka u ogledalu prepunom kiše u zvonu na susjedovim vratima u mrtvom telefonu u praznom stanu u propuhu kad otključam vrata nigdje te nema a ja sam danas posebno lijepa .................................................................................................... Izgubljen U Svojem “kaj“ – by: Adiutor Nešto sam poput Majerove lanterne, različit tek u pokojoj nijansi. Plinsku lanternu s uzdignuta Griča maknulo je vrijeme, odnosno radišna ljudska ruka što željela je sjajnija svjetla da obasja si korak koji gazi po gradu, bijedi. Mene maknuti će vrijeme, i ja sam čovjek, no neću otići jer zamijenit' će me netko bolji, to je nemoguće. Kako da me mijenjaju kad za me nit ne znaju? Ko što lanterna oblijetala je Matoša, tako ja letim iznad svoga grada, zurim u meke korake njegovih anđela i topot brza hoda njegovih demona. Lebdim, da, to je prava riječ, jer ne dotičem osmjehe što njegove ga kuće nose nit skrivam se od suza što njegovi ih krovovi liju. Držim se po strani, nezamjetan, neznan, što me vraća pitanju: Kako da me mijenjaju kad za me nit ne znaju? U tebi sam protrčao igrajući se kroz djetinjstvo, mučio nauku, izbjegavao zbrku što u tebi raste, spoznao onoliko mudrosti života koliko si mi je ti pružio, vjerojatno previše, jer zbog nje si me rastužio. Znam da dječje oko nevino gleda okolinu, i da mi je bespotrebno žalit za prošlim, no ne mogu se oteti dojmu da propadaš, nažalost, u nepovrat. Stasao sam skoro do odrasla muškarca, a svako malo dođe mi suze ronit. Gdje su nestala gospoda s cilindrom, gospođe s kraljevskom haljinom, kumice s crvenom pregačom, fijakeri s punom kočijom, fakini s dobrim starim “kaj“, dječica s bezbrižnom igrom, gdje je onaj stari Zagreb? On je skriven u žaljenju, tu i tamo u pokojem Zagrepčanu, duboko skriven u suznom sjećanju. Zašao si za ugao, skrivajuć' se uplašen pred samim sobom. Bojiš se onoga kome si dopustio da pusti korijena na tvome plodnom tlu. Pognute glave slušaš kako te psuju, pa shrvan na trgu, ležeć' sklupčan trpiš pljuvanje jer bojiš se ustat', udahnut punim plućima i pokazat' svoji ponos, diku, svoju gizdu. Ugasio si plinsku lanternu na Griču da u noći, mraku, zaživiš staru idilu. Mene ne znaju, nit me ti znaš, a i tebe će zaboraviti jer te toliko mijenjaju da ne ličiš na svoju, nekoć slavnu, sliku. .................................................................................................... Nemoćna... – by: Hot Tin Roof Sluđena bezdodirnim vremenom iznemogla od vlastite konture bez lica u očima zrcalno bistrim... vezice svjetla u struku stisle varljivu noć... ismijani san samo je pognuo glavu ... pred nedostajanjem (p)ostajem nemoćna.... .................................................................................................... ..... – by: Scarlet odluči jer ja nemam vremena čekati tvoje odrastanje. meni sat otkucava brže i tjera me dalje. vrijeme smo potrošili. svoje, naše vrijeme. vidjela sam danas lijepo obučene žene. smijale su mi se. kao da je bolje biti lijepo obučen nego lijep. njihova istina protiv moje. njihovo graktanje protiv mog smijeha. osmijeh. mislim da ću se češljati na stranu, jednom. pišem ti ovo sada, nakon onog divnog "Zbogom..." da bi se sjetili kako je lijepo bilo čekati jesen. iščitavam stare dnevnike. pisala sam o našim rukama kako si pristaju dobro kada je hladno i kad me je strah. pitam se, voliš li još voziti se kroz onu ulicu gdje sunca zalaze u zidove i djeca čekaju drugu na stajalištima plavila. .................................................................................................... TRK – by: Niniane Zatvorenih očiju, Slušajući vjetar, Potrčala je. Tlo je gorjelo pod njenim nogama, Pištala je para, Gušio se svijet, A ona je trčala, Trčala, Zatvorenih očiju, Slušajući vjetar. Odmakle su sve planine I zašumjela crnogorica, Sunce je šutjelo, stisnutih očiju, A ona je trčala. Tamo gdje svaki um je šetao, Gdje svaka snaga je puzala, A misao tek skakutala, Tamo gdje ja sam sanjala da pratim, Ona je trčala, Trčala, Zatvorenih očiju, Slušajući vjetar. .................................................................................................... Čudna Li Čuda Od Našeg Objašnjenja – by: Wizard Mi smo loše volje I zbog toga svijet ne valja Zaspali smo na suncu A probudili se u hladu Začuđeni čudnim čudom što čuda Ne vidje Nagle stvari su nam čudne Probudih se čudom I pomilovah bradu tražeći objašnjenje Koje bi me najmanje ranilo .................................................................................................... Naprijed Na Početak – by: Klaun Van Trenda Klaun Van Trenda se ne napreže Klaun Van Trenda voli zabiti nož pod grlo kurvinim urođenicima jer su mu pokušali uzeti dušu i vratiti se naprijed na njegov početak ti nam kaži svoju priču i ne seri o undergroundu jer nemaš niti crno pod noktima isprazni svoj UM i naći ćeš račun za internet koji nikad nisi platio - kupi si ogledalo - snobu! .................................................................................................... Ona, Majka – by: Bellatrixa Gledam te, ne trepćem Buljenjem vrijeđam tvoj ružičasti mali svijet Mi komuniciramo kroz površinu Uličnog reklamnog plakata I mada te nikad vidjela nisam (Niti ćeš ti vidjeti mene) Znam sve o tebi Razmišljaš li katkad Dok mačjim hodom Skupljaš pohotne poglede Kao razigrane leptire u mrežu? Krije li se iza blještavog osmijeha Ijedno svjetalce razumijevanja? Jer, draga moja, iza tebe Baš kao i iza mene Stoji vojska. Naoružana ne puškama Niti topovima. Bombama, ne. Sve slične tebi i meni Drže na tankoj niti iste Naborane ruke i malaksali prsti. Poslušaj me, ti što plijeniš Poglede, komplimente i nadasve sne Ni ti, a ni ja, nismo vrijedne Niti jedne suze majčinog obraza Koja pala je na haljinu koju je šivala na haljinu koju je prala na haljinu koju je peglala svojim osmijesima svojim suzama svojom krvlju svetom! Ona je svakog jutra Umorno, no sretno blagosiljala Zrake svjetlosti što padale su Na tvoje (i moje) bunovno lice na jastuku. I cjelivala je usnule obraze Ona, jer samo to ima. Na oluji skupljala rašireni veš Kuhala ručak jednom rukom Drugom noseći dijete (tebe, mene) Tako i večeru, svom muškom gospodaru Dajući sebe, ništa ne tražeći za sebe Dok ima nasmijanu tebe (mene) I kada je patila, i bilo joj teško Težinu Sunca kad je nosila na plećima Onemoćalim od bezbrojnog opranog suđa I rublja I lica I ruku Ona se smiješila, umorno, ali sretno Još jednoj večeri na odlasku. I znaj, moja nikad viđena sestro Da nam je ista Majka boginja I mada me nikad vidjeti nećeš (A ni ja tebe, okom u oko) Jednom smo krvlju vezane I mi i cijeli kćerinski rod Koliko god se popele Ti na štiklama, ili ja s knigama Nećemo moći platiti taj zvjezdani dug Na svojim (mojim i tvojim) visinama Koje nikada neće doseći dotle Da makar s prstiju cjelivaju I prljaju Njezin skut. Budi svjesna, mada znam da nećeš Da se nikada nećeš približiti Tom božanskom profilu (Kao ni ja) Jer uistinu, na ovome svijetu Mi jesmo satira A Ona... Ona je oda. .................................................................................................... ..... – by: Scarlet dok si putovala za asimptotom zore uz tebe su pupali cvjetovi muškosti djeca močvare isplela si mrežu sjena i prekrila mi oči sad ja idem tvojim putem za neostvarenim ciljem putem obmana uživaš li, samodostatna, uživaš li u ovisnosti? kao da smo se u jednom trenutku zamijenile i krenule tuđim koracima opijajući noći rumom i pjesmama odnekud ja crpim tvoje strahove taj prstohvat tvoje nesigurnosti što skrivaš ispod maske, iza znatiželje i glasnog smijeha nema tu opčinjenosti ti si tu da bi se cijepala, razmnožavala i umnažala samodovoljno ti se pokoravam, nedostatna djevojčuro. iza oprana lica musava je duša .................................................................................................... U Popodnevnim Satima - by: Ssiena gledaj me očima svodnika koji me čuva samo za odabrane za one koji sa mnom u popodnevnim satima prostituiraju svoj um na terasi bara zvučnog imena ruke odmiču od naslona lagano usnama dodiruju rub šalice iz koje se zeleni čaj koji vode ljubav s mojim gležnjevima i doživljavaju vrhunce spuštajući pogled na list koji viri ispod ruba pamučne haljine gledaj me očima onog koji prodaje moje misli za riječi odvojene točkom u trenu kada se voajeri izgube među didaskalijama gledaj me ogledavaj se u meni vodi ljubav sa mnom javno jer dobro znaš kojim se imenom zovem samo zato jer biram i misao pretvaram u riječ .................................................................................................... Ćutanje - by: Adiutor Nekada netko I njih će shvatiti… Tek tada biti će potpuni A mene Muče I natruhe razumijevanja Obožavam idilu Neznanja, Upit bez odgovora, Ćutanje, ćutanje… .................................................................................................... Bez Pokrića... – by: Hot Tin Roof Unutar pregledanih zvijezda slutnju kroje misli od njenog platna još vrućeg skinutog sa svojeglavog razboja... život ukrašen bez razumijevanja kič ruglo sa sudarenim stilovima: žao ti je i izruguješ se... besparica računa na sniženje strasti dok pogledi gutaju maglu kreditnih kartica... samo je ljubav bez pokrića... .................................................................................................... Noćne Pustolovine Crnog (I) Mačka - by: Niniane Prošla veljača… Procvali jorgovani… I došlo doba da uberu sebe ili se, ili da ih ubere netko drugi. U skladu s tim, jedne mračne, jezive proljetne noći bez zvijezda, ali doduše s polupunim (ili morti polupraznim) Mjesecom, dvojica tajnovitih, misterioznih kolega donijeli čvrstu odluku da krenu u akciju i svoju sobnu kolekciju fantastičnih i fantazmogoničnih kreacija poput plijesni uzgojene na pivu, s za koju opravdano bilo pretpostavljeno da proizvodi eliksir vječnog života i još vječnije mladosti, i još kojekakih čudesa, upotpune pokojom kapi jorgovanskog nektara. Čudnovati bili njih dvojica; Crni bio svjetloput i tamnokos i ne prebijelih zubiju (prekomjerne doze cigaretnog dima tijekom godina učinile svoje), Mačak imao kosu poput pofarbanog najrascvalijeg ma(sla)čka na proljetnoj livadi i mijauk poput cvrkuta ptica pjevica. Zajedno činili oni kombinaciju moćnu nelinearnu, (bez)um(lje) Mačka i (ne)spretnost Crnog đavali im snagu neopisivu i sposobnosti sanjane. Vrlo i nadasve dobro svjesni nelegalnosti svoga planiranog (ne)djela, odlučili mudro oni temeljito isplanirat svaki planirani i neplanirani korak u svojoj tajnoj akciji. Uz cigaretu – dvije – tri planirali oni pet minuta i savršen kriminal isplanirali. Opremili sebe ili se lukavo; Crni uzeo nozekanju na sklapanje, rasklapanje i otklapanje, Mačak u džep utrpao cigarete, obukli sebe ili se, ali ne i jedan drugoga, slojevito – za slučaj, ne bilo toga, promjene vremena – i da ih u mraku nitko ne bi uočio slučajno ili namjerno, baš u odjeću crvenu. Ali zločin zločin ne bi bio, već možda čak i dobročin, a zločinci čak morti dobročinci, kad trag svoj ostavili ne bi. I tako odlučili i Crni i Mačak trag svoj na mjestu zločina ostavit i na to sebe ili se mjesto povremeno kao pravi zločinci povraćat, pa na papir (crveni dakako) potpis svoj stavili, ali onda sebe ili se podsjetili da su to u prošlom kriminalu načinili, pa odustali od ponavljanja već ionako ponovljene ideje. I tako, krenuli oni. Izašli Crni i Mačak iz zgradurine velike u kojoj živjeli, i upravili hod svoj prema jezercu malenome u kojem prema legendi zlatne ribice obitavale. Sjeli oni tamo na klupicicu i zapušili, glumeć tako obične namjernike, a ne zlonamjernike, a zapravo s maksimaliziranom pažnjom osmatrali okoliš, promatrali ide li tko ili ne ide nitko, daklem provjeravali kvalitetu i čistocu zraka. I, gle li sudbe zlosretne i nesretne, tek što do kraja cigarete dođoše, kad eto neko dvoje, došli iz noćne skitnje. A to bili Idusa Namigusa i neki njen Netko. I za napast kao, posjeli sebe ili se, ali opet ne i jedno drugoga, oni na klupičiću s druge strane jezerceta. A naši junačni kriminalci Crni i Mačak u panici zaglavili – propade li cijela akcija zbog (sve)prisutnosti Iduše Namiguše i nekog njenog Ne(t)kog?! Crni i Mačak ne izgubili ipak nadu i odlučili odglumit silno pijanstvo ili prisutnost sličnih stimulatora u krvi svojoj (plavoj dakako). I tako počeli oni lupkat po jezercetu, ruke umivat, zlatnu ribicu dozivat, grohotom i hihotom i cerekom se smijat, i po svemu budale izigravat. Kad to vidjeli Iduša Namiguša i neki njen Netko, zbunili sebe ili se (ali ne i jedan drugoga jer Crni i Mačak to već učinili), ali ne otišli. I tako naši Crni i Mačak odlučili drugačiju, taktičniju taktiku isprobat. Kao fol trazeć kamičke za ribicu dovabit, skrenuli oni preko ograde u tajanstvenu šumu kojom ljudska noga još kročila nije, kako legenda kaže, i iza grma jednoga sakrili sebe ili se, držeć fige da uhode brzo pokupe sebe ili se, ili u boljem slučaju jedno drugoga. I uistinu govoreć, sreća im konačno na ruku krenula; Idušin Namigušin neki Netko ustao i kroz dveri ogromne otišao – ali, oh, ne! Iduša Namiguša uočila ma(sla)čkastu frizuru našeg Mačka kako viri iza grma i oduševljeno k njemu prišla, na veliki očaj naših junačnih kriminalaca. Mačak, u nadi da će izbjeći nasrtaje Iduše Namiguše, klisnuo dalje i skutrio sebe ili se na maloj stoličici koja odnekud pojavu svoju pokazala u tom tajnom vrtu, no kosa ga opet izdala i Iduša Namiguša mu došla i nabacila spiku – katastrofalnu doduše, ali ipak spiku. Naime, Iduša Namiguša već odavno bacila svoje namigujuće oko na našeg nesretnog Mačka, a skupa s okom već više puta pokušala baciti i ostatak svog pozamašnog tijela, no Mačak vrlo dobro znao da kriminalci sebe ili se s uhodama i spijama ne smiju petljat, a i Iduša Namiguša mu živac dizala. I tako, Iduša Namiguša po Mačku našem počela plazit, a Crni skrivao svoju malenkost iza nekog stabla i uz cerek serenadu pjevao. Romantika na nivou bila, no u krvi Mačkovoj nikako ne bilo dostatno promila alkohola ili neke druge omamne tvari da bi romantika plodom kakovim urodila. Naposljetku Mačak Idušu Namigušu otjerao riječima krutim i morti joj srce slomio, za što ga ne mučile brige, i krenuli on i Crni dalje u pohod svoj. Putem vidjeli čudesa svakojaka što u tom tajnom i čarobnom šumskom gaju skrivala svoju egzistenciju, no čudeso najveće bilo prolaz betonirani u kojem ugledali stoličicu navlas jednaku, kao jaje jajetu (ili kao stolica stolici, u ovom slučaju), onoj na kojoj Mačak od Iduše Namiguše branio sebe ili se. I sjeli tako zločinci naši na stolicice i zapušili, a novootkriveni prolaz u čast Iduši Namiguši prozvali «Idušinom Rupom». Suveniri bili obvezni na pohodima njihovim. I tako Crni i Mačak uzeli stoličice i u dom ih svoj likujući ponijeli. Jorgovani iz igre i s umova njihovih ispali jer stoličice zanimljivije bile i puno više mogućnosti nudile, a i za njih lancima neraskidivim vezali sebe ili se, a i jedan drugoga. Putem ih ukebala Frckuša, no njoj Crni i Mačak zaprijetili moćno i svezali joj koncem palac nožni za vrata, pa u mukama silnim ona obećala šutnju svoju. Sretni i zadovoljni, Crni i Mačak zapušili. Na novim stoličicama u staroj sobi. I akciju svoju profestali. A Idušu Namigušu zavodnik Mačak pustio plakati, ccc… «Smirila bu sebe ili se.», rekao on Crnom. Je, bude. Dok ga opet negdje na osami ne zaskoči… .................................................................................................... Kada Nisi Znao – by: Wizard Bilo je momenata kada je razum bio uljez Na granama zelenih krošnji Držali smo truhle grane Nije bilo važno hoćeš li pasti, Niti kada je vrijeme da prestaneš Vioriti se na zanosu proljetnog vjetra Ne, Ništa nije bilo važno Osim da nastaviš s osmijehom Koji će te oboriti A ti ćeš se dugo dizati sa zemlje Kao da si s neba pao .................................................................................................... ..... – by: Klaun Van Trenda razbijena gitara je pobrala moje breme, žicom oko vrata vezan čučnuo sam kako bih pokupio kamenčić za sreću makar nisam praznovjeran. ne bacaj moj stari stol, znam, neuredan je, počistit ću ga kad izdahnem, a tek onda ću kupiti veliki auto, vjerojatno Camaro RS/SS 1967. provozao bih se malo iznad oblaka. .................................................................................................... Čežnja – by: Bellatrixa Ležim na travi, očiju širom otvorenih Upijajući u sebe cijelo nebo, čini se da Plovim tihim prostranstvima Univerzima Ispunjena njegovim prazninama Čuteći u sebi fragmente Beskraja Ležim na travi, zamagljenog pogleda Nebo na mene ruši se; Čini se da Jedna vrela suza koja mi klizi niz obraz Ispunjena potiskivanim čežnjama Otima mi se i odlazi prema zvjezdama .................................................................................................... ..... - by: Wizard Bila jednom davno, dok još ni ADSL nije stigao u njihov grad, dva budalaša koja se međusobno nisu poznavala. Živjeli oni tako, budalasto i nepromišljeno, ali nikad nisu pretjerivali u tom svom ludovanju jer duboko u sebi su znali da su pičkice i više nego što ostali misle. Sretnu se njih dvojica na nekom ludovanju kod zajedničkog jarana, upoznaju se i pravo se svide jedan drugom. Pričali oni tako o svojim budalaštinama, malo se oslobodili i pohasili kad su se pravo sprijateljili, jer su obojica znala da uz njeg ima još jedan njemu sličan, protuha i kavgadžija, pa se nisu bojali upadat u svakakve belaje. Jednom tako njih dvojica sjedila u nekakvoj kafani, nestalo im para, pa se dogovore da opljačkaju banku, a poslije toga će im život biti med i mlijeko. Nasamo, nijednom od njih ovakva krupna budalaština ne bi pala na pamet, bilo bi to i previše za lokalnog šanera, ali ovako bili su zajedno čvršći od zeničkog čelika. Odu oni po svoje berete koje bi im poslužile za svaki slučaj, bez ikakva plana i smišljanja dođu pred banku, razvale vrata i ulete da uzmu pare. Čim su razvalili vrata, u osiguravajućoj kući se oglasi alarm, a nakon pet minuta policijska kola su već bila pred bankom. Kad ova dvojica začuše sirenu istrčaše iz banke i krenuše u bijeg, ali nekakvi drotovi ih ustrijele ko kerove lutalice. Jednog ubiše, dok drugi završi s metkom u kičmi, te osta nepokretan. Eno ga i dan danas leži u Zenici, ostalo mu još pet mjeseci, a kada izađe ni sam ne zna šta će. Razmišlja da opet napravi kakvo nedjelo, onakav jadan u kolicima, pa da ga opet bace u ćuzu, jer i onako napolju nema ništa, a familija ga se odavno odrekla. Pouka: Svaki dan treba jebat mater onom što reče da su dvije glave uvijek pametnije od jedne. .................................................................................................... Snoviđenja Poznanici - by: Klaun Van Trenda sit sam laži kotrljanih na "papirima" sit sam pogađanja i kvizova zato Poznanici: "snoviđenja" vama pišem ideju svog sistema i poklanjam komad svog kolača ljubite se gonite se u rupe i "pjevajte" Samo tamo možete naučiti naučiti ..... a do tada: "snoviđenja Poznanici" .................................................................................................... Gdje mi živimo... - by: Wizard Imam ja jednog jarana koji kad god se vrati iz nekog većeg grada pođe govorit:"Gdje mi živimo?Kakva je ovo rupa?Pa gdje mi živimo..." Tako on često pljuje po našoj kasabi hvaleći kojekakve klubove, diskoteke i ženske, aludirajući na to kako su navodno bolje od naših birtija. Ja ga slušam, onako mrtav-hladan, i sve mislim u sebi:"Ma boli me kurac za tim tvojim diskotekama, onim našminkanim sobetina gdje se sluša sintetička muzika napravljena reciklirajući reciklirano smeće...I boli me kurac za tim prepotentnim babinim sinovima što se "zadaju" uz bum-bum, dum-dum, tap-tap." Nastavim ga slušat, a on jednako:"Pa gdje mi živimo? A gdje mi živimo?". Samo molim Boga da ne ode u Pariz, Nju Jork, Rim ili kakvu drugu metropolu, pa da hud ostane tamo jer se postidio "gdje mi živimo". .................................................................................................... Mali - by: Wizard Nismo rođeni da živimo, preživljavanje je naše. Izvadismo dušu na sto izbrazdanim prstima, da se spokojni sjete kako se postaje čovjek. Nove stranice se okreću, prazne, čekaju slova od krvi i drhtaja čekaju smrt, samo još jedan momenat u svijetu malih .................................................................................................... Peh Do (Š)Ibera Na Kvadrat - by: Klaun Van Trenda Ma, što bih rekao ... Već je proteklo desetak dana kako ove sezone kosim travu. Napravim koji otkos i evo ga – PEH! Tako ja dobijem najbolju kosilicu (kaotiga), “nešto malo” dimi iz auspuha. Jedno jutro krenem iz garaže i pukne mi sajla od gasa, ajd dobro – zamijenim sajlu. Krenem kosit, nije proteklo 5 minuta, evo ga – puče sajla od kvačila (ili kumpluga – kako god). Ja već pomalo onako ljut, pa po gasu i do baze po sajlu – zamijenim i tu sajlu. Konačno sam se nekako smirio i bar donekle vratio u prvobitni oblik, pa nastavim kosit. Prođe nešto vremena (toliko koliko može proći da me zaustave 2 babe i pitaju: “sinko, ti kosiš travu!?”, ja im obično odgovorim: “da gospođo, ja kosim travu!! – eto toliko) kad ni “keks” ni “dobro jutro” ni “pašteta na lešo” ni “moto susret” ni “spajver”, nego mi ispadne neki šaraf koji osigurava da mi tanjuri (na kojima se nalaze noževi) nebi zaorali po travnjaku, peh!! Da bi stvar bila onako narodno veselija, nisam pronašao šaraf. Brže bolje više jače dalje pa jurnem po gasu od kosilice (otprilike 30 km na h) i do baze tražit rezervne dijelove. Banu na vrata ko pijan iz podruma. Traži, traži, traži, ... ništa – nema tog šarafa. Ništa – snađem se ja pomoću nekakvog šarafcigera bez drške. I tako vam ja kažem: “Vozaju me ko malog miša!” Pištolji grme, spajveri laju, ... peeeehiiiistaaaaa sam jaaaaa!!!!! Ajd, ostajte pametni i zdravi! .................................................................................................... Molitva Za Odlazak - by: Klaun Van Trenda Neispunjenost je prekrila Dvadeset i četiri sata I tjera me da Činim, Mislim I govorim Nešto što ni sam Ne mogu razumijeti. Molim bića sa predivnim krilima Da me odnesu U nekakav zaborav. .................................................................................................... Sistem Bez Putovnice - by: Klaun Van Trenda Svemir nema granica Za putovanja nam ne trebaju putovnice Svi smo mi slobodni i možemo ići kud zaželimo bez popratnih i nepotrebnih kontrola Al' taj sistem ne funkcionira .................................................................................................... ..... - by: Corwin ugasit ću i ovu cigaretu samo je jedna u nizu ostati će ožiljak samo jedan u nizu neki novi klinci? prosjek u nizu .................................................................................................... ..... - by: Aglaja Kad i gdje Ja ne znam Tako brzo je šećerna vuna iscurila iz očiju Ruke vruće usijane od boli Drhtiš a ja ne želim gledati Glavni kolodvor Glavni smo Pregruba sam prema sebi kao što je život prema tebi .................................................................................................... DVA GAVRANA - by: Shejtan Ako budu dva gavrana Izrekla naše strahove Okrivit ću te za apsurd. A ako mi pjesmu odbaciš I prozoveš lašcem Dotaknut ćeš istinu. A ja ću strahovati i smjehovima jecati, Mučno gladovati tražiti nastavak stihu. Ali: Ako budu dva gavrana Dovela porotu i krvnika I tražila pojašnjenje uloge Reci im: Mjesec nema smisao (općenito gledano) Sunce nema smisao (u noćnoj perspektivi) I razlikovna uloga (posve ozbiljna) Njihovog je bivanja. (Ako budu dva gavrana.) U protivnom: Odbaci mi pjesmu I prozovi me lašcem Dotaknut ćeš istinu. .................................................................................................... Jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii - by: Corwin imamo prosijek imamo crtu, ravnu imamo slićice a neke su i slike imamo standard standardizirani imamo forum crtu, sliku i sandard .................................................................................................... DAN KAO TAKAV - by: Nimrod Udari me vjedro puno mirisa mednog. Cvate bagerm. Po svježe iskošenoj travi marljivo prebiru šojke. Svrake kradljivice i dalje vrebaju krađu dok se tog vedrog dana uz kukavice iz šume i fazan iz gustiša javi. Gledam susjeda Ivu onakvog u dimu ovjenčana, potvrđenog sa nikotinskim brkovima kako žmirka prema pognutim leđima u polju. Oglasi se i zvono sa zvonika Sv. MIhalja i onda svu idilu razbi jedna misao: - još samo dva reda pločica ... u kupaoni. .................................................................................................... Krvoločni Psi Krvoločnog Gazde - by: Klaun Van Trenda baš su krvoločni psi što trgaju komade gazdinog mesa zarađenog od krvavih šaka njegovih kmetova. pa i drugom psu ukrast njegov komad mesa jer tuđe je puno slađe. i kad gazda ode od kuće onda se po dvorištu psi šepure ko paunovi a perje im optočeno kunama, dolarima i eurima pa ko guske gaču: "vidi nas! vidi nas!". vrati se gazda kući a svi do jednog podviju svoj pseći rep i trgaj krvoločnim zubima po kmetovskom mesu. .................................................................................................... ..... - by: Mentor postepeno skidao je kožu noktima u pijesku nacrtao sunce tragao je za načinima neobazriv prema korijenju što zapleteno u kosi krije potisnute početke, rasplinuta uzdaha ponavljao je: "odavno kriju konce!" izazivao je kozmos svojom malenom figurom skeptično biće upiralo je prst u mene ja stajao sam i plakao smeten njegovom pronicljivošću sjeo sam pored djeteta i pokušao: "Crno sunce u crveno jutro na zadnjem kralješku obzora pojaviti će se njegovo lice..." dječak smirenim očima nastavi promatrati moje riječi u nevjerici primakne kamen i stavi ga u svoje krilo .................................................................................................... Kazalište (op)sjena... - by: Hot Tin Roof Zadubljena u tvoje zjene pratim u njima neki samo meni razumljiv scenarij… dirljiva drama s elementima patetike…? ma ne… drhturave crvotočne daske i dvije ruke na bijelom platnu stvaraju likove… sa balkona dvije bube promatraju kazalište sjena mali žohar mudro se dosjetio i stao na ulaz naplaćivati ulaznice… A ruke u završnoj sceni leptirovih krila lepršaju jedna prema drugoj... .................................................................................................... ..... - by: Scarlet Ostala sam sama u mraku tvoje sobe. Plašiš me. Ne. Ljubav nije. Sreća nije. Strast nije. Nije. Ovo nije. I ne događa se. Plašiš me. Ostala sam sama u mraku tvoje sobe. Na rubu kreveta. U ružičastoj spavaćici na spirale. .................................................................................................... Nikad Do Spoznaje - by: Wizard Uvijek pred zadnjim korakom shvatim šta sam odabro´ Trujem se svjesno, nadu skrivam pod slovima Jer osmjesima je tjesno u svijetu plača, pa otkrivam Pogled je samo mašta, a svijet poimanje straha Uvijek neko strada kad ide prečicom, vrijeme uzvrati Ne možeš kroz nečisto, a da se ne ugariš Spokoj već zaboravljen čeka da takav ostane Riječi nebesa prodane za šaku neke obmane Pa šta je danas ako nije iscjepani atlas Prastar sjaj sklonjen od nas čuva istinske dane A rijetki od nas traže dalje od Kumove slame Doticaj svemira i spoznaja vlastitog univerzuma Ostaje samo u koncu što drži nadu u djelima… .................................................................................................... Dno - by: Adiutor Jučer je plakala, Plakala je zbog neuspjeha. Očekivala je najviše Jedino je vrh poznavala. Previše je željela A puno premalo je dobila. Jučer je plakala. .................................................................................................... |
- 19:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Svibanj 2008 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Abauut
- broj posjeta od 23.04.2007. School Furniture - Poetic License web stranice će se razlikovati od većine drugih po tome što neće objavljivati informacije i događanja kad to bude potrebno već kad im se prohtje i koliko im se prohtje! Tko ima šta protiv, neka se žali ustavnom sudu!
Letak / Let AK-47
- časopis let ak-47 (download i online pregledavanje) - časopis je rađen u PDF formatu tako da vam je za pregled potreban acrobat reader - USKORO!!!!! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||